U tijeku je 12-dnevno razdoblje prikupljanja potpisa. Podrži me svojim potpisom već danas!
Namjera mi je ovoj važnoj državničkoj funkciji vratiti puni dignitet, ozbiljnost i težinu koja joj povijesno pripada, stoga vam umjesto praznih, populističkih floskula nudim sadržaj.
Imajući u vidu prijepore i nedoumice koji se pojavljuju u hrvatskom javnom prostoru oko predsjedničkih ovlasti nužno je otvoriti javnu raspravu o položaju i ovlastima predsjednika Republike Hrvatske.
Prvotno, potrebno je razmotriti odredbe Ustava Republike Hrvatske kojima se određuje ovlast predsjednika da proglašava zakone koje donosi Hrvatski sabor. Pritom, Ustav ne poznaje izričitu mogućnost da predsjednik odbije proglašenje zakona i time faktično ostvari pravo veta. U dosadašnjoj praksi, hrvatski predsjednici pokazali su istančanu svijest o ovim ustavnopravnim činjenicama pa se nitko od njih nije poigravao s Ustavom na taj način. No, kako to ustavno pitanje nije nikad do kraja razjašnjeno, zalažem se za promjenu Ustava kojom bi se predsjedniku Republike Hrvatske povjerilo pravo veta na zakone uz povratnu kontrolu Hrvatskoga sabora koji bi predsjednički veto morao moći zaobići ako o tome odluči dvije trećine svih zastupnika.
Također, glede ovlasti predsjednika da predlaže sazivanje sjednice Vlade, smatram kako je ta ustavna norma, onako kako je stipulirana promjenom Ustava iz 2000. godine, neprimjerena cjelini ustavnog položaja predsjednika. Vlada Republike Hrvatske jedan je od nositelja izvršne vlasti i ona svoj legitimitet crpi iz Sabora dok je legitimitet predsjednika Republike Hrvatske neposredan. Stoga, sjednice Vlade ne mogu biti forum za donošenje odluka posebno ako se uzme u obzir da predsjednik Republike Hrvatske na sjednicama Vlade čije sazivanje je predložio nema pravo glasa prilikom odlučivanja.