Programske smjernice

Namjera mi je ovoj važnoj državničkoj funkciji vratiti puni dignitet, ozbiljnost i težinu koja joj povijesno pripada, stoga vam umjesto praznih, populističkih floskula nudim sadržaj.

Jačanje predsjedničkih ovlasti

Imajući u vidu prijepore i nedoumice koji se pojavljuju u hrvatskom javnom prostoru oko predsjedničkih ovlasti nužno je otvoriti javnu raspravu o položaju i ovlastima predsjednika Republike Hrvatske.

Prvotno, potrebno je razmotriti odredbe Ustava Republike Hrvatske kojima se određuje ovlast predsjednika da proglašava zakone koje donosi Hrvatski sabor. Pritom, Ustav ne poznaje izričitu mogućnost da predsjednik odbije proglašenje zakona i time faktično ostvari pravo veta. U dosadašnjoj praksi, hrvatski predsjednici pokazali su istančanu svijest o ovim ustavnopravnim činjenicama pa se nitko od njih nije poigravao s Ustavom na taj način. No, kako to ustavno pitanje nije nikad do kraja razjašnjeno, zalažem se za promjenu Ustava kojom bi se predsjedniku Republike Hrvatske povjerilo pravo veta na zakone uz povratnu kontrolu Hrvatskoga sabora koji bi predsjednički veto morao moći zaobići ako o tome odluči dvije trećine svih zastupnika.

Također, glede ovlasti predsjednika da predlaže sazivanje sjednice Vlade, smatram kako je ta ustavna norma, onako kako je stipulirana promjenom Ustava iz 2000. godine, neprimjerena cjelini ustavnog položaja predsjednika. Vlada Republike Hrvatske jedan je od nositelja izvršne vlasti i ona svoj legitimitet crpi iz Sabora dok je legitimitet predsjednika Republike Hrvatske neposredan. Stoga, sjednice Vlade ne mogu biti forum za donošenje odluka posebno ako se uzme u obzir da predsjednik Republike Hrvatske na sjednicama Vlade čije sazivanje je predložio nema pravo glasa prilikom odlučivanja.

Predstavljanje Hrvatske

Predsjednik predstavlja Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. No, predstavljanje Republike Hrvatske podrazumijeva da osoba koja to čini mora imati viziju Hrvatske kakva bi ona trebala biti: moderna, otvorena, samosvjesna, bez prihvaćanja kompleksa uvjetovanih veličinom ili izvanjskim faktorima. Predstavljanje Republike Hrvatske te podizanje njezinog ugleda i prepoznatljivosti u svijetu bit će jedan od prioriteta mog predsjedničkog mandata pri čemu ću se voditi mišlju da svugdje otvaram vrata našim izvoznicima, studentima, umjetnicima i svima drugima koji mogu imati koristi od razmjene znanja i iskustva s ostatkom svijeta.

Jamac stabilnosti državne vlasti

Među ustavnim ovlastima predsjednika Republike Hrvatske na osobiti se način ističe kako on/a brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Ova predsjednička funkcija osigurava stabilnost državne vlasti u vrijeme prolaznih političkih kriza koje, primjerice, mogu nastati u odnosima unutar Hrvatskoga sabora ili u odnosu Sabora i Vlade Republike Hrvatske. Stoga, predsjednik Republike Hrvatske mora zadržati poziciju koja je izvan i iznad dnevnopolitičkih sukoba i razmirica te koja je uistinu nestranačka i nije vođena osobnim ambicijama i interesima. U tom smislu, moja kandidatura kao nezavisne i nestranačke osobe upravo je motivirana opisanim ustavnim idealom koji je u recentnoj političkoj praksi teško narušen.

Novi sigurnosni izazovi

Hrvatski sigurnosni sustav susreće se s novim izazovima uvjetovanima ubrzanim napretkom modernih tehnologija. U tom pogledu, svjedoci smo sve učestalijih kibernetičkih napada na državnu informacijsku infrastrukturu koji rezultiraju vrlo opipljivim i sve bolnijim posljedicama za građane poput, primjerice, zatvaranja bolnica, aerodroma i sl.

S obzirom na to da je Republika Hrvatska nedavno donijela novi zakonski okvir o kibernetičkoj sigurnosti, tijekom svog predsjedničkog mandata posvetit ću se implementaciji tog sustava kako bi Republika Hrvatska u budućnosti podignula svoju razinu zaštite i mogla odgovoriti na kibernetičke napade. Da bismo to postigli neophodan je napredak u stupnju informacijske, medijske i računalne pismenosti, s posebnim naglaskom na zaštiti autonomije, privatnosti, podataka i kibersigurnosti (digitalne sigurnosti).

Ujedno je pažnju potrebno usmjeriti prema programima informiranja o zaštiti djece, maloljetnika, umirovljenika, starijih i nemoćnih te ostalih ranjivih skupina od kibernetičkog kriminala i digitalne eksploatacije.

Neometan rad sigurnosnih službi

Neodržavanje sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost ima za posljedicu ugrozu nacionalne sigurnosti jer sigurnosno-obavještajne agencije nemaju ključni dokument za rad – Godišnje smjernice za rad kojima se usmjerava rad agencija i drugih tijela sigurnosno-obavještajnog sustava, jednako kao što se i nadležnost za funkcioniranje sustava prebacuje na osobe koje tu funkciju po zakonu ne obnašaju.

Isto tako, politiziran izbor vodećih ljudi sigurnosnih agencija dovodi do erozije i unutar sustava čime se nastavlja politika traženja utjecaja van institucije kod političkih i drugih struktura umjesto stvaranja uvjeta za rad školovanih, marljivih i prije svega sigurnosno provjerljivih ljudi.

Kao predsjednica Republike Hrvatske založit ću se i za donošenje novog Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu jer je važeći Zakon iz 2006. godine zastario i ne prati tehničko-tehnološki napredak i razvoj i to putem radne skupine koja bi uključila sve sastavnice sigurnosno-obavještajnog sustava. U doba informacijskih ratova moj će prioritet biti osiguranje neometanog rada sigurnosnih agencija koje moraju moći stručno raditi svoj posao i nikada ne smiju postati predmet političkog prepucavanja.

Hrvatska vojska
– u službi naroda, a ne politike

Jedno od temeljnih obilježja suvremenih demokratskih društva ogleda se i u shvaćanju da vojska nikada ne smije biti instrumentalizirana za potrebe partikularne političke opcije ili partikularnog političkog interesa. U hrvatskoj političkoj stvarnosti odnedavno su se pojavile tendencije iskorištavanja vojnih resursa koje ukazuju na pokušaje stranačke politizacije vojske. Kao vrhovna vojna zapovjednica Republike Hrvatske neću dopustiti manipuliranje u javnosti vojnim temama, stranačko umjesto stručnog vojnog kadroviranja, kao ni licitiranje s objektivnim potrebama Oružanih snaga Republike Hrvatske. Založit ću se da se sve odluke o nabavama novih vojnih resursa donose isključivo na temelju kriterija formiranih na podlozi najviših dosega vojne znanosti što uključuje i odlučivanje o potrebi ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka.

U pogledu sigurnosti i obrane, odnosno inačica i perspektiva razvoja vojne strategije i Hrvatske vojske, težište mog djelovanja bit će vezano za razvoj Sveučilišta sigurnosti i obrane i Hrvatskog vojnog učilišta. Bez vojne znanosti nema ni vojske ni države. Posebno me zanima funkcioniranje Simulacijskog središta na Hrvatskom vojnom učilištu, odnosno projekcije i scenariji odgovora na strategijske aspekte sigurnosti i obrane te s tim u vezi, dakako, razvoj hrvatskih vojnih sposobnosti.

Jedinstvena hrvatska vanjska politika

Hrvatska vanjska politika zarobljena je dnevnopolitičkim sukobima na relaciji između aktualnog predsjednika Republike Hrvatske i Vlade Republike Hrvatske. To je rezultiralo nesporazumima oko aktualnih vanjskopolitičkih pitanja pri čemu se u međunarodnoj zajednici stvara dojam da Hrvatska nema jasna stajališta o ključnim temama. Pritom su se nerijetko događale situacije da vodeći akteri hrvatske vanjske politike o istoj temi daju oprečne izjave ili, još gore, da na relevantnim međunarodnim forumima soliraju bez prethodnih konzultacija. Kao predsjednica Republike Hrvatske dokinut ću kakofoniju hrvatskih vanjskopolitičkih stavova inzistiranjem na dogovoru oko svih kapitalnih tema.

Hrvatska diplomacija
– oči i uši Hrvatske u svijetu

Aktualni predsjednički mandat obilježio je faktični moratorij na imenovanje čelnih ljudi hrvatskih diplomatskih misija o čemu nisu niti otvoreni razgovori između predsjednika Republike Hrvatske i Vlade Republike Hrvatske. Navedeno se štetno odražava na kvalitetu rada hrvatske diplomacije koja se sve više oslanja na provizorna kadrovska rješenja, a što narušava i ugled Hrvatske u svijetu. Vodit ću računa da se bez odgode otvore konzultacije o popunjavanju ispražnjenih mjesta šefova diplomatskih misija pri čemu ću tražiti formiranje objektivnih kriterija imenovanja utemeljenih na profesionalizmu, domoljublju i predanosti diplomatskoj službi.

Konkretan angažman oko vanjskopolitičkih prioriteta

Kao predsjednica Republike Hrvatske usmjerit ću vanjskopolitičko djelovanje Republike Hrvatske prema odnosima s Bosnom i Hercegovinom, prepoznajući da je pitanje jednakopravnosti Hrvata u toj državi najvažnije hrvatsko vanjskopolitičko pitanje. Bez Hrvata kao uistinu konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini, kojem će zakonski okvir jamčiti da će sam birati svoje političke predstavnike i biti ravnopravan s druga dva naroda, iluzorno je govoriti o prijateljskim odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Stoga Republika Hrvatska, kao punopravna članica Europske unije i NATO pakta, mora aktivno raditi i sa svojim saveznicima i prema akterima u Bosni i Hercegovini kako bi se ta ravnopravnost ostvarila i trajno osigurala.

U odnosima s Republikom Srbijom snažno ću se zalagati za rješavanje otvorenih pitanja poput položaja pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, čiji položaj mora biti doveden na razinu prava manjina u Republici Hrvatskoj, inzistirat ću na rješavanju ratnih zločina i sudbine nestalih te na rješavanju pitanja odštete za hrvatske logoraše koji su tijekom Domovinskog rata bili utamničeni u logorima na teritoriju Republike Srbije.

Snažno ću se zalagati da povezivanje svih hrvatskih ljudi bude strateški cilj hrvatske državne politike. Inzistirat ću na zaštiti prava i interesa Hrvata izvan Republike Hrvatske i raditi na jačanju njihovih zajednica. Jačat ću i gospodarsku suradnju s Hrvatima izvan Republike Hrvatske i poticati povratak hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka.

Pravosuđe s integritetom

Svakome u Hrvatskoj je jasno kako je pravosudni sustav jedan od ključnih problema hrvatskoga društva. To pokazuje izrazito negativna percepcija hrvatskog pravosuđa među hrvatskim građanima i gospodarstvenicima što potvrđuju i relevantne međunarodne organizacije koje se bave istraživanjem povjerenja u pravosudne sustave. Odgovornost za imenovanje šefova ključnih pravosudnih tijela je podijeljena između Hrvatskoga sabora, predsjednika Republike Hrvatske i Vlade Republike Hrvatske. Predsjednik Republike Hrvatske ima isključivu ustavnu ovlast predlaganja Hrvatskom saboru kandidata za čelnu osobu Vrhovnoga suda Republike Hrvatske. Prilikom izbora kandidata za predsjednika Vrhovnog suda vodit ću se kriterijima stručnosti, sposobnosti i integriteta, shvaćajući kako ta osoba treba uživati vrhunski profesionalni i društveni ugled, za kojom se ne vuku afere ili sumnje na povezanost s pojedinim stranačkim ili drugim grupacijama.